Uvod

  • 1. Osnove fotografije – primjena u fotogrametriji

    Fotogrametrija, odnosno način 3D skeniranja temelji se na fotografiji kao primarnoj ulozi za snimanje objekta putem niza fotografija. U ovom poglavlju bit će riječi o osnovama fotografije koje je potrebno poznavati za izradu uspješnih fotografija koje će biti korištene kao podloga za nastanak digitalnog 3D modela.

    Natpisi: 15Interaktivni sadržaj: 2Datoteka: 1Test: 1
  • 2. Načini snimanja

    Da bismo pomoću fotogrametrije kreirali digitalni 3D model objekta, potreban je niz fotografija samog objekta snimljen po određenim pravilima kako bi digitalna rekonstrukcija bila uspješna. U ovom poglavlju bit će prikazani različiti načini snimanja za različite tipove objekata od kojih je potrebno izraditi digitalni 3D model.

    Natpisi: 13Interaktivni sadržaj: 4Datoteke: 2Test: 1
  • 3. Izrada 3D modela iz niza fotografija

    U sljedećem poglavlju bit će primijenjena znanja i vještine iz prethodna dva poglavlja. Za izradu digitalnog 3D modela potrebno je snimiti niz od maksimalno 50 fotografija nekog objekta kako bi iz niza fotografija nastao digitalni 3D model tog objekta, odnosno 3D sken.

    Natpisi: 10Test: 1
  • 4. Obrada 3D skena

    U ovom poglavlju bit će prikazan proces čišćenja modela nastalog 3D skeniranjem iz niza fotografija.

    Natpisi: 12Test: 1
  • 5. Vizualizacija

    Vizualizacijom se smatra dovođenje određenog projekta ili proizvoda u oblik koji bi bio vidljiv i time razumljiviji široj populaciji ljudi. Naravno, može se vizualizirati za proces razvoja idejnog prototipa nekog proizvoda prije konačne odluke o pokretanju masovnije proizvodnje. 

    Ovaj proces standardan je korak u mnogim industrijama i velik dio tog razvojnog koraka nikada se ne izvještava široj javnosti. 

    Suprotno, ako je proizvod potencijalno zanimljiv i u svom razvojnom stadiju, uvijek je poželjno da se taj razvoj i dokumentira te kasnije javno prikaže. To onda postaje koristan marketinški korak koji može imati dalekosežne posljedice na buduću prodaju proizvoda. 

    Natpisi: 10Interaktivni sadržaj: 3Test: 1
  • 6. Nadogradnja organskog/mrežnog modela

    Mrežni 3D model, nastao ili 3D skeniranjem ili organskim modeliranjem, moguće je nadograditi strojarskim elementima ili dodatnim, parametarski modeliranim, 3D objektima nastalim u CAD okruženju.
    Natpisi: 10Test: 1
  • 7. Priprema visokopoligonalnog 3D modela za izvođenje u stvarnom vremenu

    Pretvorba visokopoligonalnog 3D modela ujedno je bitan korak u slučaju pretvorbe osnovnog 3D modela za njegove druge uloge. Razlog tome vidljiv je u vrsti dostupnih tehnologija koje su razvijene upravo u tu svrhu. Najsigurniji pristup kod smanjenja broja poligona na modelu još uvijek je ručna obrada kojom se visokopoligonalni model presvlači sebi istovjetnim, niskopoligonalnim oblikom, odnosno plaštom. 

    Osim poligonalne optimizacije izvođenja u kontekstu niskih brojeva, takozvanog polycounta (broj poligona na 3D modelu), bitno je na koji način se strukturira rešetka (engl. Mesh). Kod savijanja 3D modela, bit će iznimno korisno da se njegova 3D rešetka izmodelira na način koji podržava točan plan savijanja. 

    U suprotnom, kod upotrebe modela mogu se lako dobiti takozvani artefakti (u kontekstu 3D grafike, neplanski su nepravilne pojave u renderiranju* prilikom prikazivanja 3D modela) što rezultira nepravilnom i neestetskom pojavom. 

    *Renderiranje, u kontekstu 3D grafike, označava iscrtavanje.

    Natpisi: 24Interaktivni sadržaj: 6Test: 1Datoteke: 2
  • 8. Priprema za proizvodnju

    U ovom poglavlju fokus će biti na proizvodnji koja se temelji na 3D ispisu.

    Natpisi: 11Test: 1